fbpx

Dvojezičnost (bilingvizam) kod djece

Procjenjuje se da je jedno od troje djece izloženo višejezičnosti od najranijeg uzrasta. Roditelji dvojezične djece žele znati koji su to pozitivni i negativni aspekti dvojezičnosti, te na koji način mogu doprinijeti pravilnom razvoju jezika i govora kod svoje djece. Mnogi stavovi o bilingvizmu su zasnovani na mitovima, jer je još uvijek malo istraživanja i naučnih činjenica na osnovu kojih je moguće formirati pravilne savjete i upute za roditelje.

Najčešća pitanja koja roditelji postavljaju su: Da li je moje dijete zbunjeno? Da li će moje dijete biti pametnije ako se koristi s dva jezika istovremeno? Da li je bolje ne miješati jezike? Da li će moje dijete kasniti u razvoju govora, imati govorne poteškoće ili poremećaje?

Pokušaćemo da Vam damo odgovore zasnovane na dosadašnjim istraživanjima i iskustvima u radu s dvojezičnom djecom i njihovim roditeljima (Izvor: „Bilingualism in the Early Years: What the Science Says“ by Krista Byers-Heinlein and Casey Lew-Williams).

Prvo da kažemo šta je to bilingvizam

Bilingvizam je sposobnost da se dva jezika koriste istovremeno u svakodnevnom životu, bez veće sklonosti za jedan od njih.

Znak zbunjenosti ili dosjetljivosti i originalnosti?

Roditelji brinu da li je dijete zbunjeno radi istovremenog korištenja dva jezika. Zabrinutost proizilazi iz toga što dijete miješa riječi iz oba jezika u jednoj rečenici. Međutim, ovo je normalna faza u procesu dvojezičkog razvoja, a ne zbunjenost. Jedan od razloga može biti oponašanje onoga što rade odrasle osobe u djetetovom okruženju, tj. nekad roditelji i sami koriste riječi iz oba jezika u istoj rečenici. Drugi razlog je ograničen rječnik djeteta u ranom uzrastu. To znači da ako ne zna ili ne može da se sjeti neke riječi na jednom jeziku, tu će riječ „posuditi“ iz drugog. Prema tome, ovo je radije znak dosjetljivosti i originalnosti, nego zbunjenosti. Jednojezične i dvojezične bebe uzrasta četitri mjeseca mogu razlikovati izraze lica koje prave osobe dok bez zvuka „govore“ različite jezike. Ovu sposobnost gube jednojezična djeca već sa osam mejseci. Također bebe razlikuju jezike prema njihovoj ritmičnosti. Prema tome, dvojezične bebe su mnogo osjetljivije na različite informacije prema kojima se jezici razlikuju.

Kako da roditelji postupaju?

Jedna od strategija je „jedna-osoba-jedan-jezik“. Međutim, ne postoje dokazi da je ovaj pristup neophodan, niti dovoljan za uspješan razvoj dvojezičnosti kod djece. Postoje drugi faktori koji su važni za odgovarajući pristup.

Mala djeca jezik uče slušanjem i interakcijom sa različitim ljudima. Neophodna je izloženost zvukovima, riječima i gramatici jezika kojima će se dijete kasnije koristiti. Važan je i kvalitet i kvantitet. Kvalitet uključuje socijalnu interakciju, a ne učenje sa televizije, što čak može biti razlog oskudnog riječnika kod dvojezične djece. Kvantitet predstavlja količinu riječi oba jezika koju dijete čuje u toku dana. Veća izloženost znači da će dijete imati priliku da nauči više riječi i gramatiku, pa će samim tim imati i prednosti kasnije u toku školovanja. Prema tme, roditelji trebaju osigurati da dijete ima dovoljnu izloženost jezicima koje žele da njihovo dijete ovlada istovremeno. Ukoliko bi se dijete upoznalo sa drugim jezikom tek kasnije, a već je ovladalo osnovama prvog jezika, onda kod djeteta može doći do govorno-jezičkih problema.

Šta to u praksi znači?

To znači da djeca trebaju podjednako dobro znati oba jezika, u suprotnom može doći do toga da jedan od jezika bude usporen, regresivan i gramatički neispravan.

Balansirana izloženost jezicima osigurava da dijete oba jezika uči paralelno, da usvaja podjednak broj riječi i gramatička pravila. Strategija „jedna-osoba-jedan-jezik“ može biti uspješna ukoliko oba roditelja provode podjednaku količinu vremena s djetetom. Međutim, ako samo jedan od roditelja većinu vremena provodi s djetetom, onda izloženost jeziku kojeg govori drugi roditelj neće biti dovoljna. Slično tome, ukoliko se djetetova izloženost drugom jeziku svodi samo na povremen boravak s dadiljom ili rodbinom, onda to neće biti dovoljno za uspješno usvajanje drugog jezika.

 

 

 

Najbolje što roditelji mogu uraditi je da razmisle o pristupu koji osigurava visok kvalitet i kvantitet izloženosti oba jezika u ranom uzrastu.

To može biti korištenje jednog jezika u funkciji:

  • osobe (jedna-osoba-jedan-jezik),
  • mjesta (jedan jezik kod kuće, drugi jezik napolju),
  • vremena (različiti dani u sedmici ili doba dana).

Neki roditelji biraju da s djetetom pričaju samo jedan jezik iako znaju oba, kako bi dijete bilo izloženo tom jeziku na pravi način. Druge porodice fleksibilno koriste oba jezika, što u njihovom slučaju dovodi do balansirane izloženosti i pozitivne interakcije. Bitno je da pratite kako dijete usvaja oba jezika i da li ostvaruje interakciju na oba jezika, pa da u skladu s tim korigujete i prilagođavate svoj pristup.

Prednosti dvojezičnosti (bilingvizma) kod djece:

  • Poznavanje dva jezika osobi pruža nebrojene prednosti u životu (školovanje, zaposlenje, putovanja, kontakti s porodicom, stvaranje prijateljstava s različitim ljudima i sl.);
  • Bolje razumiju stanovište, razmišljanje, želje i nastojanja drugih ljudi;
  • Brže uče nove riječi i imaju mnogo veći fond riječi u svom vokabularu;
  • Lakše uspostavljaju komunikaciju s drugim ljudima (u školi s nastavnicima i vršnjacima, sa susjedima, nepoznatim osobama);
  • Brže uče pjesmice u školi, naročito one ritmičke i rimovane;
  • Imaju veću sposobnost imitacije glasova i gesti.

Da li će dvojezično dijete kasniti u razvoju govora, imati govorne poteškoće ili poremećaje?

Dvojezična djeca nisu u većem riziku od jednojezične djece da imaju poteškoće s jezikom, da pokažu zaostajanja u učenju ili da budu dijagnosticirana sa jezičkim poremećajem. S druge strane, roditelji obično smatraju da dijete ima manji fond riječi. Međutim, ako saberete sve riječi koje dijete zna u oba jezika, izuzimajući one koje se odnose na isti pojam, doći ćete do zaključka da je fond riječi približno isti kao i kod jednojezične djece.

Važno je obratiti pažnju

Obratite pažnju da li Vaše dijete predškolskog uzrasta:

  • Kasni u razvoju oba jezika, naročito u onome jeziku koji nije dominantan (dominantan je onaj jezik koji djeca koriste kod kuće u razgovoru sa svojim roditeljima/starateljima);
  • Često izostavlja slogove u riječima: višesložnim (na pr. televizor-tevizor, doručak- dočak, pronalazak – ponalazak), pa čak i dvosložnim (na pr. trava – tava, zubar- zuba), te riječi zvuče nerazumljivo.
  • Skraćuje rečenicu (na pr: Ivana je danas na livadi brala cvijeće – Ivana je danas livadi cvijeće);
  • U svakodnevnom govoru ne koriste veznike i prijedloge, te govor zvuči kao telegrafski (na pr: „neće pije vode“, „još kupa bazen“).

Ako brinete da Vaše dijete zaostaje u govoru za svojim vršnjacima, svakodnevno stvarajte bogatu stimulaciju i interakciju na oba jezika. Ukoliko i dalje niste sigurni i ne vidite poboljšanje, potražite stručnu pomoć logopeda, po mogućnosti osobe koja je stručnjak za dvojezičnost. Takva osoba će moći da procijeni da li zaista postoji neki problem ili su različitosti u govoru dio normalnog razvoja i interakcije između zvukova, riječi i gramatike dva jezika. Dvojezična djeca sa specifičnim jezičkim poremećajima, Down sindromom ili autizmom, nisu u većem riziku od dodatnih izazova od jednojezične djece s istim poteškoćama.

Udruženje “DUGA”