fbpx

Kako sačuvati zdravu porodicu

Promjene u životu su neminovne. Zahtijevaju fleksibilnost i otvorenost. Prethodni period mog života obilježen je promjenama koje sam više ili manje dobro prihvatila. Prije godinu i pol postala sam majka. Ulazak u tu životnu fazu nosi sa sobom mnogo lijepih stvari, ali i izazova pred koje smo partner i ja stavljeni. Vremenom smo stvorili nove rutine, prihvatili uloge i organizirali svoj život. A onda je došao na red povratak na posao i polazak u vrtić. E to je trebalo preživjeti! Aria se adaptirala mnogo bolje nego ja. Uz podršku divnih odgajateljica nismo imali nikakvih problema u periodu adaptacije. Za to sam im neizmjerno zahvalna. Ali ja sam morala prihvatiti novu situaciju. Bilo mi je jako teško. Suprug i ja smo napravili novu dnevnu organizaciju, razvili nove rutine i obrasce koji su nam olakšali situaciju. Preživjeli smo prehlade, temperature, izostanke s posla. Uključili smo i širu porodicu. Dok ovo pišem shvatam da sam baš ponosna na nas.

I taman kada smo se uspjeli prilagoditi i organizirati svoj život, desi se situacija za koju nas niko nije pripremio. Život koji smo živjeli je u trenutku zaustavljen, sve je stalo. Preplavljeni smo informacijama. Živimo u neizvjesnosti. Kada će ovo završiti i šta će onda biti?

Ali život nije stao. Mi smo tu sa svojim potrebama, željama, interesovanjima. Moramo biti povezaniji i bliži nego ikada. Potrebni smo jedni drugima. A djeci su potrebni stabilni roditelji, koji su oslonac u ovim trenutcima. Važno je da budemo tu za djecu. Da pokažemo da će sve biti uredu. Samo se treba malo strpiti. I opet ćemo ići u park, u prodavnicu po čokoladu, kod nana i deda, i u vrtić. Ići ćemo i na planinu, i na izlet, i kod drugarice. Ali do tada pokušajmo organizovati svoje vrijeme najbolje što znamo u ovom trenutku. Nije lako. Ne znam kome je izazovnije, roditeljima „male“ ili „velike“ djece.

Mi pokušavamo stvoriti nove rutine. Zabaviti se i zadovoljiti svoje potrebe na drugačiji način. Pridržavamo se i strukture koju je Aria imala u vrtiću kako bi se lakše prilagodila kada opet krene u vrtić. Dan počinjemo s muzikom. I dok Aria pleše i uživa uz neprevaziđene hitove Branka Kockice, mi pokušavamo popiti kafu. Ne uspije svaki put, ali ne odustajemo od kafe. Moramo misliti i na sebe. Nakon više ili manje uspješne jutarnje kafe, ja pripremam doručak a suprug se igra s Ariom. Moram priznati da nisam najsretnija izborom igara, ali vidim da se ona jako dobro zabavlja. Čini mi se mnogo bolje nego sa mnom. Šutiraju loptu, trče, igraju se skrivača. I tako svakog dana. Dok ja pripremam obroke, tata i Aria prave haos u kući i super se zabavljaju.

Trudimo se uključiti Ariu u sve dnevne rutine. Pomaže nam da postavimo pribor za jelo i sklonimo ga nakon obroka,te da bacimo smeće u kantu za otpatke. Ona uživa jer je uključena u porodične aktivnosti i doprinosi da se one realizuju.

Pokušavam osmisliti svrhovite aktivnosti kojima ciljano razvijam određene vještine. Koristeći dostupne matrijale radim na razvoju motorike, govora, mašte i kreativnosti. Jučer smo u školjku od jaja ubacivali štapiće za uši i razvijali finu motoriku. Nakon toga smo u istu škokljku stavljali male kockice sortirajući ih iz velikog skupa. Razvijali smo početne matematičke vještine. I za kraj smo pili kafu iz kockica, igrali se imitacije. Društvene mreže su pune korisnih savjeta i ideja koje rado primjenjujem. Aria ne prihvati sve aktivnosti koje osmislim, ali svako dijete je individua, te aktivnosti trebamo prilagoditi mogućnostima i interesovanjima djeteta.

Osim igre i zabave, djeci je potreban odmor. Pokušavamo da pratimo strukturu koju je imala u vrtiću. Ne ide baš kako smo očekivali. Ali razumijemo da joj nije lako. Djeci su važne rutine, dobro se osjećaju kada znaju redosljed aktivnosti i kada imaju određenu strukturu. Jasno je da Arii treba vremena da prihvati nove rutine, da se navikne na novu organizaciju. Zbog toga su se javili i nepoželjni oblici ponašanja na koje nastojimo pravovremeno reagovati. Shvatamo da joj je teško zadovoljiti svoje potrebe, da joj nedostaje interakcija s vršnjacima i boravak na otvorenom. Imamo razumijevanja, ali granice i pravila je neophodno postavljati.

U svemu tome, trebam se organizovati i raditi od kuće. Podrška supruga u tome mi je neizmjerno važna. Koristim i priliku dok Aria spava da radim i završim kućne obaveze. Već se može sama igrati određeni period tako da i tada pokušavam raditi. To nije baš uvijek najbolje rješenje, jer je prije par dana uzela marker i skroz se išarala. Ali sve su to čari rada od kuće kada imate dijete.

Dan završavamo čitanjem i pričanjem priča. Govorno – jezički razvoj je intenzivan u ovom periodu i nastojimo ga stimulisati. Zbog toga tehniku pokušavamo što manje koristiti.

A kada Aria zaspi, onda je vrijeme za nas. Razgovaramo, gledamo film, čitamo ili svako uživa u aktivnostima koje ga ispunjavaju.

Svaki dan nosi nove izazove, ali je važno da podržavamo jedni druge i vjerujemo. Pokušavamo stvoriti mirnu oazu, ostati povezani i graditi kvalitetne odnose. Pronalazimo nove hobije, bavimo se stvarima za koje prije nismo imali vremena. Smijemo se i šalimo, jer humor nam je u ovom trenutku neophodan.

Zahvalna sam što ovo vrijeme provodim sa svojom porodicom i trudim se učiniti ga ispunjenim i svrsishodnim.

Moramo vjerovati i ostati kući sa svojom porodicom jer smo potrebni jedni drugima. Ovo će proći.

Alma Kudra
Ariina mama
Koordinatorica u Udruženju “DUGA”