fbpx

Podrška kao vid borbe protiv socijalne izolacije

Diskriminacija (lat. discriminare) znači odvajati, praviti razliku po socijalnim, imovinskim, rasnim, etničkim, vjerskim, individualnim, spolnim, jezičkim, starosnim ili drugim osobinama. Diskriminacija rezultira otežanim ili onemogućenim ostvarenjem određenih ljudskih prava. Nažalost, najgori dio stereotipa i predrasuda predstavljaju njihove posljedice u ponašanju, a to je diskriminacija. Sama spoznaja da je osoba stigmatizirana u njoj izaziva nelagodu, odnosno osjećaje poput bijesatuge, osamljenosti. Još veću nepravdu predstavlja gubitak posla ili nemogućnost zapošljavanja, loši stambeni uvjeti ili niski prihodi koji su rezultat diskriminacije.

Socijalna isključenost, nepotpuni pristup pravima građanskog statusa, kojı su važna pretpostavka osiguranja zdravstvene zaštite, osnovnoga obrazovanja, materijalnoga standarda i sl. Socijalno su isključeni oni pojedinci koji nisu u mogućnosti sudjelovati u normalnim (uobičajenim) aktivnostima društva kojemu pripadaju, zbog čimbenika koji su izvan njihove kontrole (nezaposlenost, siromaštvo, nedostatak osnovnih sposobnosti, invaliditet, diskriminacija i dr.). Socijalna isključenost višedimenzionalni je pojam koji povezuje materijalne i nematerijalne aspekte životnoga standarda.

Pojmovno određenje diskriminacije se podudara sa pojmom socijalne izolacije, mada možda tek sada možete razumjeti kako je to biti socijalno izolovan. Društvena izolacija ili nedostatak socijalnog kontakta je ono sa čim neki ljudi žive dugoročno. Pandemja je nešto što će proći, a hoćemo li onda biti ljudi koji će se osvrtati na druge. Izolacija nam teško pada čak i u toplini porodičnog doma. Zamislite tek kako je onima koji nisu u prilici da iz topline svog doma, uživajući u porodičnom druženju, čekajuti da pandemija prođe da bi nastavili sa svojim životima.

Pokušajte koliko možete da putem društvenih mreža podržite ljude koji su inače zaboravljeni. Poruka koju razmijenite u ova vremena ustvari ima puno veću težinu nego što je to bilo prije. Znati da je nekom bitno kako se osjećate je vrlo važna stvar. Možda je sada prilika da rastemo zajedno jer svaki terapijski rad, a to je i rad sa porodicama, zahtijeva uzajamno učenje kako korisnika, tako i uposlenika. Važno je informisati porodice u vezi ostvarivanja ljekarske pomoći, a naročito upozoriti roditelje da kontaktiraju ljekare u slučaju bilo koje vrste bolesti. Ukoliko vam porodice kažu da nakon svega žele da opet bude kao prije, da dolazite u posjete, da se realizuju aktivnosti sa uposlenicima projekta, i da žele s vama da komuniciraju, smatrajte da ste uradili dobar posao. Dobila sam potvrdu da je moje dugogodišnje iskustvo rada sa porodicama na pravom putu.

Tek sada uviđamo da izolacija nije prijatna. Podrška i topla riječ su vrlo moćna oružja u borbi protiv bilo koje vrste bolesti. Podjeliti teret sa drugima, riješiti svoje nedoumice, i spoznati da niste jedini, znače mnogo.

Udruženje „DUGA“ porodicama nastoji pružiti podršku, vodeći računa o ostvarivanja ljudskih prava. Brinemo o marginaliziranim skupinama i djeci u riziku od socijalne isključenosti. Putem društvenih mreža nastojimo pružiti podršku porodicama, pokazati im da nisu same u periodu izolacije, i da smo tu za njih.


Hasanbegović Lejla
Majka i supruga
Socijalna radnica u Udruženju „Duga“ na projektu PEACH
Trenutno pohađam master studij na odsjeku za Socijalni rad

 

Ovaj tekst je priredila “DUGA” i “Caritas Švicarske” u okviru projekta “Predškolsko obrazovanje za svu djecu” – PEACH, a koji finansijski podržavaju vlade Švicarske i Lihtenštajna.