fbpx

Razvoj izgovora glasova i kada posjetiti logopeda?

Možda se pitate: “Kada je vrijeme da moje dijete počne ispravno izgovarati određene glasove? Da li je uredu što i dalje govori poput bebe ? Trebam li se obratiti logopedu ili ima još vremena? Radi li se samo o uzrastu djeteta ili je nešto drugo u pitanju?”

Kako razlikovati prirodnu dječju artikulacijsku nespretnost od poremećaja izgovora?

Djeca usvajaju govor i jezik postepeno. Prvi glasovi koje dijete proizvodi su nejasni i akustički neodređeni. Vremenom se izgovor usavršava i približava ispravnom izgovoru svakog glasa. Postoje glasovi u djetetovom govoru koji se ranije usvajaju i oni koji se usvajaju kasnije. Ranije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za izgovor (vokali – A, I, E, O , U). Glasovi koji se kasnije pojavljuju zahtijevaju veću potrošnju energije i složenije pokrete govornih organa (osobito jezika), a to su afrikati – Š, Ž, Ć, Č, Đ, DŽ .

U trećoj godini života djeca obično izgovaraju sve samoglasnike (A, I, E, O, U ) i oko 10 suglasnika (F,V, T, D, N, M, K, G, H, J). Ostale glasove izostavljaju  (ruka – uuka), zamjenjuju drugim postojećim glasovima (ruka – luka) ili ih izgovaraju umekšano, tepajući.

Nakon treće godine glasovi se postepeno „pročišćavaju“ i do 6 godine trebaju da se izgovaraju čisto i ispravno. Prije toga je za dijete karakterističan „bebin govor“ ili tepanje – fiziološko razdoblje razvijanja i formiranja glasova. „Bebin govor“ je normalna pojava odrastanja koja se za izgovor složenih glasova tolerira do maksimalno šeste godine. Dakle, predškolsko dijete staro 6 godina bi trebalo artikulacijski ispravno da izgovara sve glasove našeg jezika.

U tablici ispod je prikaz postepenog usvajanja glasova po uzrastu, mada ona može biti promjenljiva, u zavisnosti od sazrijevanja djeteta (maksimalno šest mjeseci).

 

 

U prve dvije godine života, trebate poticati djecu da izgovaraju samoglasnike, te kombinaciju suglasnika i samoglasnika (ma-ma, na-na, ta-ta, ba–bo, de–do).

Do četvrte godine biste se trebali obraćati jednostavnim rečenicama, ali i nadograđivati i proširivati ono što ste rekli. Važno je proširivati rječnik tako što ćete opisivati događaje iz tog ili predhodnog dana.

U ranijim tekstovima smo pisali o zabavnim načinima bogaćenja rječnika za djecu predškolskog uzrasta. Tu možete naći mnoge prijedloge i linkove. 

Primijetite li neka druga odstupanja u govoru, kao što su mucanje i brzopletost, javite se što prije logopedu kako bi se djetetu pružila adekvatna pomoć. Logopedu se možete obratiti već kada dijete napuni tri godine, kako bi se procijenilo da li je djetetu potrebna logopedska podrška. U nekim slučajevima će biti dovoljno da Vi dobijete savjete kako se postaviti i reagirati na problem koji dijete ima u govoru. Ako vaše dijete ima poteškoće u govoru, a nema odgovarajuću podršku, onda će te poteškoće postajati sve izraženije. Izbjegavajte da govorite: „ne mucaj“ ili „kako to govoriš“. Sa djecom trebate pričati polako i smireno, imati povjerenje u njih, te nastojati da uspostavite komunikaciju. Razgovarajte o svakodnevnim aktivnostima, o onome što trenutno radite, imenujte predmete iz okoline, postavljajte pitanja u skladu sa uzrastom djeteta.

Ako vam se čini da ste u ovom tekstu prepoznali probleme koji muče Vaše dijete obratite se logopedu, možda logopedska terapija još nije potrebna, ali ćete Vi dobiti korisne savjete kako pomoći svom djetetu.

Za Vas pripremio:
Arnes Šabanović
Logoped u Udruženju “DUGA”