Uloga odgajatelja u životu djeteta

Odgajatelji djecu susreću na početku staze obrazovanja, u periodu najintenzivnijeg rasta i razvoja. Uspostavljanjem dobrih temelja, njihova je uloga ključna u oblikovanju odgovornih ličnosti. Odlukom da dijete povjerite nekoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, Vi doprinosite kvaliteti ranog rasta i učenja Vašeg djeteta. Odgajatelji/odgajateljice su važni zato što podstiču:

  1. Dostizanje razvojnih faza sukladno uzrastu djeteta

Razvojne faze su određeni sklop ponašanja koje djeca dostižu u odgovarajućem uzrastu. Odgajatelji su tu da na odgovarajući način i u pravo vrijeme djeci omoguće da usvajaju i usavršavaju očekivana ponašanja.

  1. Razvoj socijalnih i emocionalnih vještina kod djece

Odgajatelj je u mnogim slučajevima prva osoba izvan uskog kruga porodice koja se brine o djetetu. Osobnost odgajatelja i način na koji komunicira sa djetetom, važni su za izgradnju povjerenja i opuštene atmosfere u kojoj se socijalne interakcije uče brže. U takvim uslovima počinje izgradnja odnosa sa vršnjacima, učenje empatije, tolerancije prema različitostima, te učtivosti u različitim situacijama.

  1. Uspostavljanje rutine

Jedan dan u predškolskoj ustanovi je ispunjen aktivnostima koje se odvijaju prema ranije utvrđenom rasporedu, te se  na taj način kod djece razvija osjećaj reda i poštivanja pravila. Na primjer, ustajanje na vrijeme da bi stigli na doručak, jutarnji sastanak, obroci i spavanje u određeno vrijeme, te periodično organizovane kreativne aktivnosti i učenje kroz igru.

  1. Stvaranje neovisnosti kod djece

Prije polaska u predškolsku ustanovu dijete je obično u najužem krugu porodice, te sa osobama iz neposrednog okruženja u situacijama na koje je naviklo. Dolaskom u vrtić sve je novo,  dijete se odvaja od roditelja i neko vrijeme provedi sa potpunim neznancima.

Odgajatelji imaju odgovornost da ovaj prelazni period učine što manje neugodnim za cijelu porodicu, te da pomognu djetetu da se što prije snađe u novom okruženju. U toku ovog procesa dijete se polako zbližava sa odgajateljem, te počinje da se osjeća ugodno i bez prisustva roditelja. Dijete uči da traži ono što mu je potrebno od drugih osoba, te da komunicira svoja osjećanja.

  1. Unaprjeđenje fizičkih sposobnosti

Naglasak odgojno-obrazovnog rada je na fizičkim aktivnostima radi kojih djeca najviše i vole odlazak u vrtić. Na taj način se poboljšava koordinacija oko-ruka, strateško razmišljanje, ispoljavanje energije i društvene vještine. Odgajatelji pažljivo planiraju vrijeme za igru da bi različitom aktivnostima pospješili razmišljanje i omogućili dobru tjelovježbu.

  1. Podsticanje kreativnosti

Djeca uzrasta 4 do 6 godina počinju intenzivno ispoljavati kreativnost, te je važno dati im priliku da se uključe u što više kreativnih aktivnosti koje kasnije mogu značiti bavljenje hobijima ili profesionalnim usmjerenjem, poput crtanja, slikanja, pjevanja, sviranja, glume i sl. Odgajatelji prepoznaju, podstiču i usmjeravaju djecu da se istaknu u nekim od ovih aktivnosti.

Za neku djecu vrtić predstavlja jedino mjesto na kojem mogu učestvovati u kreativnim aktivnostima.

  1. Prepoznavanje poteškoća u učenju

Neke poteškoće u učenju, kao što su disleksija i ADHD, se mogu prepoznati veoma rano. Uz pažljivu opservaciju, predškolske ustanove na vrijeme mogu primijetiti da se dijete razvija sporije ili teže nego očekivano za njegov uzrast, te mogu roditeljima preporučiti da se obrate za stručnu pomoć.