fbpx

Moja zabava i inspiracija

Dok sjedim i razmišljam o ovome što nam se svima desilo dolaze mi neke ideje. Uvijek postoje stvari za koje u uobičajenom radnom danu nemamo vremena. Tako sam se odlučila završiti sve obaveze koje čekaju da ih završim, stvari koje nisu bile bitne. Mada u ovom trenutku vidimo da ništa nije bitno.

Sve može bez nas, ne postoje rokovi do kojih trebamo završiti obaveze, stres koji nas izjeda, a da toga nekad nismo ni svjesni. Dosad smo bili na svježem zraku i izvodili smo dijete u park. Sada je zabranjen izlaz mlađima od 18 godina, tako da dane provodimo sa ćerkom u stanu.

Nema tu velike dosade jer žena uvijek ima posla u kući. Uz to svaki dan radimo onlajn nastavu koja je, moram priznati u našem slučaju, veoma dobro organizovana. Učiteljica nam sve pošalje i objasni kako ćemo raditi sa djecom, a naše je samo da se naoružamo strpljenjem.

Stan smo opremili nekim novim stvarima koje su nam potrebne zbog nedostatka boravka napolju. To su rekviziti za vježbanje. Prijatelj nam je donio malu trampolinu kojoj se moja ćerka jako obradovala. Ona je navikla provoditi dane napolju, tako da nam ove sprave pomažu da se zabavi i lakše provede dan u zatvorenom prostoru.

Do prodavnice izlazimo samo kada nam nešto treba i kada moramo. Tako sam ovih dana na ulicama osjetila usporeniji tempo života. Nema autobusa i ljudi koji žure. Uglavnom nema one trke koja je u ovom našem Sarajevu uobičajena. Toliko smo se navikli da žurimo, kao da nemamo vremena nizašta. A onda sam osjetila baš ono što mi nedostaje, a to je odrastanje u malom gradu. Tamo gdje je tempo usporen i miran, gdje dani i sedmice ne lete i nestaju a da ih nismo ni svjesni, da ih nismo ni proživjeli. Da nismo uživali u sitnim stvarima: šetnji, provođenju vremena zajedno. Ćerka koja ne bi ovoliko dugo vremena provodila sa ocem. Suprug koji je  sada smireniji i bez stresa koji inače osjetim svaki dan kada dođe sa posla.

Nemam straha oko ovoga što se trenutno dešava. Imamo primjere kako se trebamo ponašati i znam da će sve ovo uskoro biti iza nas. Toliko toga želim da naučim, uradim i pročitam dok smo zatvoreni u kući da ne znam ni hoću li stići 😊.

Jer sve će ovo biti iza nas, a do ljeta želim znati neku novu vještinu, pročitati knjige koje će me inspirisati… i sve ono za šta je potrebno provoditi vrijeme u zatvrenom.


Selma Namgalija
Aminina mama
Profesorica predškolskog obrazovanja na projektu PEACH

 

 

Ovaj tekst je priredila “DUGA” i “Caritas Švicarske” u okviru projekta “Predškolsko obrazovanje za svu djecu” – PEACH, a koji finansijski podržavaju vlade Švicarske i Lihtenštajna.