Već druga generacija romske djece predškolskog uzrasta ima priliku da pohađa predškolski program, uz podršku DUGINIH odgajateljica, socijalnih radnica i medijatorica. Za mnogu djecu je to prvi put da se susreću sa svakodnevnim organizovanim, struktuiranim odgojno-obrazovnim aktivnostima. Porodicama mnogo znači što djeca pohađaju vrtić, jer prije nisu imali priliku zbog finansijskih razloga. Međutim, usljed novonastalih prilika i zatvaranja vrtića, ova djeca su izgubila priliku da se druže, uče kroz igru i dožive brojna kulturno-umjetnička dešavanja u gradu.
Većina romskih porodica živi od prodaje robe i skupljanja sekundarnih sirovina, te raznih vrsta otpada. U vrijeme zabrane kretanja, ovaj način života je ili u potpunosti prekinut ili predstavlja rizik. To ne samo da može dovesti do velikog broja oboljelih u romskim zajednicama, nego je i razlog nedovoljnih sredstava za nabavku hrane i higijenskih materijala.
Moj zadatak je da porodice kontaktiram na dnevnoj osnovi, da razgovaram s njima o poteškoćama s kojima se susreću. Nastojim da im pružim savjetovanje i upute za proces upisa djece u prvi razred, koji je sada u toku. Većina porodica se ne snalazi, te im je potrebna pomoć prilikom pronalaženja informacija o načinu upisa i dokumentima koje je potrebno priložiti. Porodicama koje nisu u mogućnosti da upis izvrše elektronskim putem, tim DUGE pomaže slanjem službenog izvještaja i kartona djeteta u odgovarajuću školu. Tako je olakšan dalji proces upisa i buduće školovanje djece kojoj je potrebna podrška.
Dijana Arsovski
Desetostruka sam tetka, pa imam svoj mali vrtić
Radim baš ono što sam i željela
Rom medijatorica sam u Udruženju ‘DUGA’ na projektu PEACH
Ovaj tekst je priredila “DUGA” i “Caritas Švicarske” u okviru projekta “Predškolsko obrazovanje za svu djecu” – PEACH, a koji finansijski podržavaju vlade Švicarske i Lihtenštajna.