Nastavnici naglašavaju da raspored, senzorna podrška i saradnja sa porodicama pomažu prilikom uspostavljanja učenja na daljinu za vrijeme koronavirusa, kako bi učenje bilo prilagođeno potrebama svih učenika.
Inkluzivnim obrazovanjem su obuhvaćena djeca različitog uzrasta, interesovanja, sposobnosti i teškoća, a za neke od njih su specifične individualne potrebe definisane njihovim individualnim/ individualiziranim obrazovnim programom. Pitanje je kako obezbijediti odgovarajuću podršku za uspješno učenje na daljinu, s obzirom da svako dijete ima različite potrebe.
Za razliku od osmišljavanja online časova za cijeli razred, sada se pred nastavnike postavlja novi zadatak izrade jedinstvenog plana za svakog učenika u skladu sa njegovim/nim individualnim obrazovnim planom. Pitanje je da li je uopše moguće u kućnom okruženju ili putem digitalnih servisa osigurati potrebne mehanizme za učenje i dodatne usluge koje je dijete imalo u okviru škole. Također treba uzeti u obzir u kojoj mjeri roditelji/staratelji mogu pomoći, s obzirom da mnoga djeca inače imaju specijaliziranu podršku i tretmane. Neka djeca imaju poremećaj pažnje i/ili ponašanja i nisu u stanju sami uraditi većinu zadataka koji se pred njih postavljaju.
S obzirom da je promjena došla nenadano i iznenada, a u nekim zemljama se nastava na daljinu uspostavila ranije, nadamo se da će vam koristiti ideje, prijedlozi i savjeti edukatora, koji su nešto ranije počeli da pronalaze rješenja za ovaj izazov.
Uspostavljanje učenja kod kuće
Preporučeno je da se odgovarajuće okruženje za učenje kod kuće, te ciljevi za učenike i njihove roditelje, uspostave prije nego se počne sa detaljnim listama zadataka koje treba obaviti i dnevnim aktivnostima koje treba ispuniti.
Kakvo je stanje kod kuće svakog djeteta? Telefonski razgovori sa porodicama na samom početku nastavnicima mogu dati uvid u stanje u kući. Neka od pitanja koja mogu postaviti: Da li će roditelj biti kod kuće cijeli dan? Da li će raditi od kuće? Da li je obezbjeđen internet? Koji uređaji su na raspolaganju djetetu? Da li ima dovoljno prostora da se realizuju motoričke i senzorne aktivnosti? Sa ovim ulaznim podatcima, nastavnici mogu napraviti individualizirali plan koji uključuje sve raspoložive resurse.
Nastavnik od sada ima ulogu trenera, jer pomaže porodicama da razumiju očekivanja, ciljeve i zadatke koje pred dijete postavlja škola.
Redefinišite svrhu i ciljeve 
Nakon što ste razumjeli životno i radno okruženje svakog učenika, procijenite koji su ciljevi individualnog obrazovnog plana realni u novoj situaciji, a zatim sa porodicama radite na tome da ciljeve predstavite kao manje ishode koje je potrebno dosegnuti.
Aktivno se uključite, ali budite fleksibilni
Roditeljima će vjerovatno trebati redovna podrška i usmjeravanje, tako da je važno da s njima održite redovnu komunikaciju putem telefona, emaila ili video konferencije. Jedan od načina je i uspostavljanje Google classroom grupe samo za roditelje djece s teškoćama u razvoju, koji na taj način mogu razmjenjivati iskustva i ideje o tome šta funkcioniše u radu kod kuće.
Mnoga djeca nemaju privilegiju da budu s roditeljima tokom dana, pa u nemogućnosti da sami rukuju uređajima, nisu u prilici da se povežu sa svojim razredom i urade ono što se od njih očekuje. Zato bi bilo dobro da nastavnici imaju fleksibilno vrijeme koje, prema potrebi, mogu uskladiti sa roditeljima djece koja bez njihove podrške ne mogu raditi tokom dana.
Ciljevi učenika i učenje
Poremećena dnevna rutina mnogoj djeci donosi nemir i nemogućnost da se prilagode. Zato je važno, uz podršku roditelja, osmisliti dnevne aktivnosti koje odražavaju školski dan.
Naglasite strukturu: Da bi napredovali učenicima je potrebna rutina i struktura. Često im odgovara da dobiju uputstva, pojašnjenja i usmjerenje, a to je teško osigurati u kućnom okruženju. Zato je dobro osmisliti listu dnevnih aktivnosti – u manjim blokovima sa dovoljno odmora – koje po mogućnosti izgledaju poput rasporeda kakav djeca imaju u školi. S obzirom da mnoga djeca s teškoćama u razvoju dobro reaguju na vizualni poticaj, tabla sa rasporedom (taktilna ili digitalna) u kojem su aktivnosti prezentirane ilustracijama može pomoći djeci da znaju šta trebaju da urade i kada. Možete upotrijebiti kuhinjski tajmer koji bi podsjetio na školsko zvono na kraju i na početku nove aktivnosti. Roditelji mogu probati sa realizacijom aktivnosti u različitim prostorijama, kao što se i učenici premještaju iz učionice u učionicu, u zavisnosti koji čas imaju.
Komunicirajte jasno sa roditeljima/ starateljima
Nastavnici su fokusirani na kreairanje video i pisanog materijala za učenike. Međutim, roditeljima bi puno značilo da neki materijali budu pripremljeni za njih, kako bi dobili upute za pružanje podrške u različitim aktivnostima. Također, kada osmišljavate aktivnosti, sjetite se svakodnevnih predmeta i materijala koji se mogu naći u kući, poput čačkalica, novčića, čepova i sl., a koji mogu poslužiti kao didaktički materijal u nastavi matematike.
Pa ipak, nastavnici i roditelji ne trebaju osjećati da se sve iz škole može replicirati kod kuće. Ne postoji savršen roditelj koji je u stanju da obezbijedi sve što pruža škola, u ograničenom prostoru i vremenu, te sa ograničenim resursima. Uredu je da škola ne bude zamijenjena i uredu je da svaka aktivnost ne bude planirana do posljednje minute.
U susret senzornim potrebama i potrebama za pokretom
Nastavnici su svjesni da su nekoj djeci potrebne dodatne senzorne modifikacije i podrška, kako bi mogli učiti i razvijati se. Preporučite roditeljima da koriste jednostavne materijale, poput plastelina, papira za umotavanje sa vazdušnim balončićima ili igre za razmišljanje poput Jenge ili Master Minda, kako bi djeca dobila priliku da oslobode višak energije. Pisanje i crtanje na pjeni za brijanje ili pijesku smanjuje napetost, razvijajući istovremeno jezik i govor. Pa čak i zagrljaji, duboko disanje ili trčanje po kući mogu pomoći.
Nastavak logopedske, fizioterapeutske i edukacijsko-rehabilitacijske podrške
Za mnogu djecu period samoizolacije znači prestanak svakog dodatnog vida podrške koju su imali u cilju uspješnijeg razvoja i učenja. Kako se polako uspostavlja novi ritam i savladavaju vještine online komunikacije, postaje izgledno da se neki vid podrške treba nastaviti i na ovaj način. Uz pomoć Viber ili Skype video poziva, uz podršku roditelja koji bi slijedio upute i fizički ih modelirao sa djetetom, moguće je nastaviti sa aktivnostima radi održavanja kontinuiteta. Vremensko trajanje susreta zavisi od sposobnosti i interesa djeteta, pažnje i koncentracije, te mogućnosti roditelja da pomogne djetetu prilikom izvođenja vježbi.
Sve u svemu, stručnjaci su preporučili da ostanete smireni i da date sve od sebe u ovom izazovnom periodu. Vjerujemo da djeca s teškoćama u razvoju mnogo toga mogu naučiti u kućnom okruženju. Međutim, obrazovanje djece s teškoćama u razvoju je kompleksan sistem strategija i aktivnosti koje se usklađuju sa potrebama djeteta, tako da je teško omogućiti isti nivo akademskog učenja u kućnom okruženju. Pa ipak, nemamo drugog izbora nego da pokušamo da budemo što kreativniji i fleksibilniji.